Železnice Srbije ad

Četvrt veka železničke stanice „Vukov spomenik“

 

Podzemna železnička stanica „Vukov spomenik“, u najužem centru Beograda, danas obeležava četvrt veka funkcionisanja.

„Vukov spomenik“, prva podzemna stanica jednog šinskog sistema u regionu, smeštena između stanica „Karađorđev park“ i „Pančevački most“, ispod spomenika Vuku Karadžiću u Ruzveltovoj ulici i parka „Ćirilo i Metodije“ u glavnom gradu, otvorena je 7. jula 1995. godine, kao jedan od najsavremenijih i najmodernijih objekata Srbije toga doba. Bio je to prvi korak u ostvarenju dugogodišnjeg beogradskog sna o brzom masovnom podzemnom šinskom prevozu.

Podzemna železnička stanica „Vukov spomenik“ omogućila je pre 25 godina razvoj gradske železnice u Beogradu, spajajući tri kraja: Batajnicu, Resnik i Pančevo.

Danas kroz podzemnu železničku stanicu „Vukov spomenik“ dnevno saobraća 109 vozova, od čega 83 putnička i 26 teretnih.

 

 

 

 

 

 

Putnički vozovi saobraćaju iz „Vukovog spomenika“ do Ovče, Batajnice, Vršca, Mladenovca i Lazarevca. Imajući u vidu pandemiju virusa Kovid – 19, kao i letnji period, dnevno kroz stanicu „Vukov spomenik“ prođe desetak hiljada putnika. Sedamdesetak radnika „Infrastrukture železnice Srbije“, koliko ih je danas zaposleno u „Vukovom spomeniku“, nadaju se da će se dnevni broj putnika u podzemnoj železničkoj stanici uskoro ponovo značajno povećati. Inače, stanica je otvorena za putnike u periodu od 6 do 21 sat, kada polazi poslednji voz za Vršac.

Izgradnja „Vukovog spomenika“ počela je 1989. godine, a podzemna železnička stanica u Beogradu intenzivno je građena od 1992. do 1995. godine. Stanica je izgrađena po projektu Saobraćajnog instituta CIP, a glavni izvođač radova bio je „Energoprojekt“, ali je na ovom projektu bilo angažovano više desetina domaćih firmi, instituta, fakulteta i drugih organizacija i institucija.

 

 

 

 

„Vukov spomenik“ izgrađen je na dubini od 40 metara ispod zemlje, što ovu stanicu svrstava u red najdubljeih železničkih objekata u Evropi. Sama stanica ima pet nivoa: teren, pešački prolaz, vestibil, tehnički sprat i peron. Površina vestibila je dve i po hiljade kvadratnih metara, a stanica ima po četiri stepeništa i evakuaciona izlaza, kao i lift za osobe sa posebnim potrebama.

Sam saobraćajni deo „Vukovog spomenika“ sastoji se od dve tunelske cevi sa kolosecima, kao i centralnim i bočnim peronima dužine  220 metara.

Projektovani maksimalan kapacitet stanice je 15 hiljada putnika na sat.

 

 

 

 

 

„Vukov spomenik“ karakteriše kosi tunel nagiba 30 stepeni, prečnika sedam i po metara i dužine 65 metara, u koji je smešten  eskalator, kojim se putnici prevoze između vestibila i perona na dubini od 40 metara.

Upravo zbog ovih tehnoloških karakteristika, u „Vukovom spomeniku“ sprovedene su najsavremenije mere zaštite i bezbednosti za ovakvu vrstu objekta. Naime, Centralni sistem za nadzor i upravljanje u „Vukovom spomeniku“ obuhvata četrdesetak podsistema, od rasvete, video nadzora i informativnih sistema, preko klimatizacije, detektora i protivpožarne zaštite, pa sve do evakuacionih izlaza, koji putnicima i posetiocima garantuju najviši nivo bezbednosti., a ovu podzemnu železničku stanicu svrstavaju u red najsigurnijih objekata.

 

 

 

 

 

 

U sastavu stanice je i veći broj komercijalnih lokala, kao i podzemna garaža za 92 vozila.

Prilikom izgradnje „Vukovog spomenika“, probijena je još jedna tunelska cev koja se odvaja od desnog banatsdkog koloseka z Karaburmu i izlazi desno od Pančevačkog mosta. Ovaj tunel bio je planiran za lokoteretnu stanicu Karaburma, koja je trebalo da bude veza sa Lukom Beograd, ali taj projekat nikada nije realizovan.

Na desnom koloseku pedesetak metara od prostorija otpravnika vozova nalazi se i Bulbuderski bunar, koji je ograđen i zaštićen.

 

 

Informativni list „Pruga“